Riječ je o kalifornijskoj sorti koja uspijeva i kod nas. Zbog bijele jezgre postiže dobru cijenu, a prednost je što kasno cvjeta pa ne postoji opasnost od mrazeva, ispričali su nam Neven Šimić i Davor Počijak iz Đakova.
Chandler je kalifornijska sorta oraha koja je trenutno jedna od najtraženijih u Europi, a uspijeva i u našem podneblju. Produktivna je i ima visok potencijal prinosa te je ujedno i najisplativija za komercijalne nasade.
Najbolje vrijeme za sadnju je u jesen, tijekom studenog i u prosincu, napominju Neven Šimić i Davor Počijak koji su odlučili podići vlastite nasade u okolici Đakova.
Kako kažu, odlikuje ju to što plodovi nisu na samim krajevima grana nego su smješteni cijelom njihovom dužinom pa se sadnice mogu saditi gušće nego što je to slučaj kod domaćih sorti. “Preporučeni razmak je sedam metara između redova i pet između biljaka”, navodi Neven. Također, dodaje da je posebnost ove sorte što je jezgra ploda bijele boje i koristi se u konditorskoj industriji radi čega postižu dobru cijenu. Prednost je i što kasno cvjeta pa ne postoji opasnost od mrazeva.
Oprašivač se sadi na oko pet posto nasada
“Kao i za sve nasade tako se i za orah preporučuje napraviti detaljna analiza tla, a ono bi trebalo biti srednje kiselo“, kaže Davor. Prije same sadnje važno ga je dobro pripremiti. Agrotehničke mjere koje se provode su kako navodi Neven, gnojidba, a koja će voćar gnojiva primijeniti ovisi o prethodnoj analizi tla te podiže li ekološki ili konvencionalni nasad. Slijedi podrivanje, rigolanje, tanjuranje i frezanje.
Kopanje rupa širine i dubine oko 60 cm se radi bagerom ili svrdlom, a u njih se mogu dodati stajnjak ili gnojiva kako bi se sadnici omogućio dodatan izvor hraniva. Za pripremu sadnica prije sadnje naši sugovornici navode da postoji nekoliko tehnika. “Kod obične sadnje se one samo zakopaju, a druga je opcija da se prije toga sadnica umače u otopinu gnojiva. Također, i korijen se može orezati“, pojašnjava Davor uz savjet da ta mjera potiče bujniji rast biljke. Uz Chandler se preporučuje saditi i oprašivač Franquette i to na pet posto nasada.
Mjesto cijepljenja ostaviti iznad tla
Ovaj dvojac otkriva kako su se oni kod podizanja vlastitog nasada odlučili za konvencionalnu metodu te da se preko 90 posto sadnica uspješno primilo. “Kod sadnje je bitno ostaviti mjesto cijepljenja nekoliko centimetara iznad tla“, upozorio je Neven pojasnivši da se Chandler kalemi na crni orah. Dakle, kada bi se mjesto cijepa stavilo u zemlju, tijekom vegetacije bi izbilo puno mladica crnog oraha koje bi biljci trošile asimilate.
Nasad je važno držati čistim od korova
Kada se sadnice postave na svoja mjesta, prikraćuju im se vrhovi na visini od 60 cm iznad tla što će pomoći da se energija stabla usmjeri u rast korijena, a ne u proizvodnju lišća. “Nakon toga se mjesta reza zaštićuju voćarskim voskom i čeka se početak vegetacije u proljeće“, dodaje Davor.
Kada ona krene, iz spavajućih pupova kreću mladice. “Od njih se ostavlja ona koja izgleda najbolje i koja je najjača, a ostale se uklanjaju rezidbom”, dodaje on. Pojašnjava da se to radi jer je u prvoj godini bitniji razvoj korijena nego rast sadnice u visinu. “Ta faza dolazi do izražaja najčešće u drugoj vegetaciji. Tada biljka naglo krene rasti prema gore i počinje se formirati stablo“, napominje naš sugovornik.
Oko 40 kg oraha po sadnici u punom rodu
Naši sugovornici kažu da se prvi urod može očekivati u petoj godini ako se zadovolje svi uvjeti. On bi u šestoj i sedmoj trebao postati znatan, a u desetoj se postiže puni rod. “Te se godine po sadnici očekuje 40 kilograma oljuštenog oraha”, objašnjava Davor. Kako bi se postigli što bolji prinosi, Neven napominje da treba voditi puno brige oko nasada. “Treba paziti na korove, prihranjivati biljke i redovito provoditi agrotehničke mjere”, napominje.
Obojica su složni kada je u pitanju navodnjavanje, pogotovo ako se, kako kažu, radi o ozbiljnijim nasadima. “Ljudi imaju krivu predodžbu kod Chandlera kao hibrida misleći da on nije predviđen za naša podneblja. No, to je zato što zanemare zalijevanje“, dodaje Davor rekavši da među ljudima vlada mišljenje da je to biljka koja ne traži puno vode, ali to nije tako.
Naime, mladi orah bi svakih tjedan dana u sušnom periodu trebao dobiti između 40 i 50 litara vode kako se ne bi zaustavio vegetativni rast. “Visoke temperature i suša posljednjih godina u srpnju i kolovozu čine svoje. Ako proizvođač nema sustav navodnjavanja, treba zalijevati biljku, čime će produžiti vegetaciju”, kazao je Neven istaknuvši da ga oni u svom nasadu nemaju, ali vodu dovoze tankovima.
Kap na kap, a od šeste godine mikrorasprskivači
Najbolje je sustav za navodnjavanje instalirati prije podizanja nasada, no sve ovisi o financijskim mogućnostima. Preporučuje se kap na kap, ali kada nasad bude star preko šest godina tada je kapaljke dobro zamijeniti mikroraspršivačima. “Kap na kap biljku opskrbljuje vodom na centriranom mjestu, no kasnije, kako se korijen širi, preporučuju se mikroraspršivači”, objašnjava Davor rekavši da je kod tog sustava veća potrošnja vode, zahtjevniji je za postavljanje, ali daje puno bolji efekt.
Davor i Neven u svom nasadu u Levanjskoj Varoši
Najvažnija je briga o mladom nasadu, a Neven ističe da čim se zanemare neki poslovi, korovi odmah krenu s rastom, uguše biljku i uspore njezin rast za 50 do 60 posto. Kako bi se oni suzbili postoje različite mjere. Jedna od njih je ona kojom se uništava samoniklo bilje s cjelokupne površine i međurednog prostora, što se može riješiti i međurednim frezanjem koje čisti korov u promjeru jedan metar od biljke s jedne i druge strane. Međutim, struka savjetuje korištenje međurednog prostora za sadnju drugih usjeva. “To je moguće prvih pet godina dok se ne razvije krošnja, a pogodno je za zelenu gnojidbu“, dodaje.
Ono u čemu ljudi najčešće griješe je da zapuste mladi nasad u samom početku. “Nije dosta samo posaditi biljku i prepustiti ju na milost i nemilost“, komentira rekavši da takve biljke u početku traže dosta brige, a ako se dobro razviju, onda su sve manje zahtjevne.
Prijetnja je divljač
Što se tiče štetnika, najveća prijetnja je orahova muha, no ako je nasad u blizini šume, i divljač može uništiti sadnice. “Oni ih neće jesti. No, mladi srndaći oštre rogove i skidaju koru sadnicama, a kroz te rane patogeni lakše mogu prodrijeti u biljku“, pojašnjava Davor.
Kao rješenje vidi zaštitu mrežama oko oraha ili tubex cijevima koje se stavljaju tik uz biljku. Međutim, napominje da je kod cijevi problem što zagušuju biljku, a i drugi se štetnici mogu uvući u njih. “Po mom su mišljenju puno bolji izbor mreže koje su prozračne”, dodao je. Neven kaže da se jednom godišnje te mreže moraju podići i očistiti od korova koji raste između njih i oraha.
Ako ste zainteresirani za sadnju oraha ove sorte, u našoj ih zemlji prodaje tvrtka Vitalis iz Đakova, a više informacija potražite na jednom od niže navedenih kontakata.
